Koje su metode kovanjatitanijummetalni materijali?
Kovanje je metoda obrade oblikovanja koja primjenjuje vanjsku silu na titanske metalne sirovine (isključujući ploče) kako bi se izazvala plastična deformacija, promijenila veličina, oblik i poboljšala svojstva, a koristi se za proizvodnju mehaničkih dijelova, radnih komada, alata ili sirovina.
Osim toga, ovisno o kretanju klizača te okomitom i horizontalnom kretanju klizača (za kovanje vitkih dijelova, podmazivanje i hlađenje te kovanje dijelova za brzu proizvodnju), kompenzacijski uređaj može se koristiti za povećanje gibanja u drugim smjerovima. Gore navedene metode su različite, a potrebna sila kovanja, postupak, iskorištenje materijala, učinak, tolerancija dimenzija te metode podmazivanja i hlađenja su različite. Ovi čimbenici također utječu na razinu automatizacije. U skladu s načinom kretanja sirovog proizvoda, kovanje se može podijeliti na slobodno kovanje, presađivanje, ekstruziju, kovanje s kalupom, zatvoreno kovanje s kalupom i zatvoreno savijanje.
Budući da kod kovanja u zatvorenom kalupu i kod zatvorenog sastavljanja nema bljeskalice, stopa iskorištenja materijala je visoka. Završnu obradu složenih otkovaka moguće je izvršiti u jednom ili više postupaka. Budući da nema bljeska, smanjena je površina otkovka koja nosi naprezanje, a smanjeno je i potrebno opterećenje. Međutim, treba paziti da se praznina potpuno ne ograniči. U tu svrhu potrebno je strogo kontrolirati volumen sirovine, kontrolirati relativni položaj kovačke matrice i mjeriti otkivke, te težiti smanjenju trošenja kovačke matrice.
Prema načinu kretanja matrice za kovanje, kovanje se može podijeliti na oscilirajuće valjanje, oscilirajuće kovanje, valjkasto kovanje, poprečno klinasto valjanje, prstenasto valjanje i poprečno valjanje. Oscilirajuće valjanje, oscilirajuće kovanje i valjani prstenovi također se mogu obraditi preciznim kovanjem. Kako bi se poboljšala iskoristivost materijala, valjano kovanje i poprečno valjanje mogu se koristiti kao prednja obrada vitkih materijala.
Rotacijsko kovanje, kao i otvoreno kovanje, također se formira lokalno. Prednost mu je što se može oblikovati s malom silom kovanja u usporedbi s veličinom otkivka.
U ovoj metodi kovanja, uključujući otvoreno kovanje, materijal se širi od blizine površine matrice do slobodne površine tijekom obrade, tako da je teško postići točnost. Stoga, pomoću računala za kontrolu smjera kretanja matrice za kovanje i rotacijskog procesa kovanja, može se koristiti niža brzina. Snaga kovanja može proizvesti proizvode složenih oblika i visoke preciznosti, poput otkovaka kao što su lopatice parne turbine s mnogo varijanti i velike veličine. Kako bi se postigla visoka točnost, treba paziti da se spriječi preopterećenje u donjoj mrtvoj točki i kontrolirati brzinu i položaj kalupa.
Budući da će oni utjecati na tolerancije kovanja, točnost oblika i vijek trajanja kalupa. Osim toga, kako bi se održala točnost, također treba obratiti pozornost na podešavanje zazora i krutosti tračnice klizne vodilice, podešavanje donje mrtve točke i korištenje pomoćnih prijenosnih uređaja. Materijali koji se koriste za kovanje titana uglavnom su čisti titan i titanove legure različitih komponenti. Izvorna stanja materijala uključuju šipke, poluge, metalni prah i tekući metal.
Omjer površine poprečnog presjeka metala prije deformacije i površine poprečnog presjeka nakon deformacije naziva se omjer kovanja. Ispravan odabir omjera kovanja, razumna temperatura zagrijavanja i vrijeme držanja, razumne početne i završne temperature kovanja, razumna količina deformacije i brzina deformacije imaju veliki odnos s poboljšanjem kvalitete proizvoda i smanjenjem troškova. Općenito, mala i srednja otkovka koriste okrugle ili četvrtaste šipke kao sirovine.
Struktura zrna i mehanička svojstva šipke su ujednačene i dobre, oblik i veličina su točni, a kvaliteta površine je dobra, što olakšava organiziranje masovne proizvodnje. Sve dok su temperatura zagrijavanja i uvjeti deformacije razumno kontrolirani, otkovci s izvrsnim performansama mogu se kovati bez velike deformacije kovanja.
